ANTOLOGIJA SAVREMENE POEZIJE BOŠNJAKA IZ SANDŽAKA
Piše: Zehnija Bulić
U povodu obilježavanja Dana Sandžaka BUKS sa sjedištem u Novom Payaru i Bošnjačko društo pisaca sa sjedištem s Sarajevu promoviraju svoj prvi zajednički projekat, Antologiju savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka. Autor ovog kapitalnog djela je pjesnik, prozaist, književni kritičar, esejist, priređivač mnogih knjiga, urednik časopisa, autor udžbenika i, naravno, antologičar Almir Zalihić. Almiru se zahvaljujum u ime Bošnjaka iz Sandžaka, sandžačkih pisaca, bošnjačke književnosti i književnosti i izražavam zahvalnost na svemu što čini na polju književnosti, na afirmaciji, predstavljanju i valorizaciji književnosti Bošnjaka, a naročito književnosti Bošnjaka iz Sandžaka. Da podsjetim, Zalihić je 1998. godine, zajedno sa Nurom Sadikovićem, objavio Antologiju savremene književnosti Bošnjaka iz Sandžaka. Zalihić je objavio Antologiju savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka 2000, a njeno drugo izdanje objavljeno je 2001. Antologiju savremene proze Bošnjaka iz Sandžaka, pod naslovom Gospodari balansiranja objavio je 2006. godine. BUKS je objavio 2022. godine i Zalihićevu knjigu krtika i eseja o sandžačkobošnjačkoj savremenoj književnosti pod naslovom Pogled iznutra, iznova.
Zahvaljujem se i svim dobrotvorima, donatorima koji su finansijski pomogli izdavanje ove kapitalne knjige, vakufa ljepote i poetskog hrama jedne kulture, jezika i jednog naroda, naroda na koji puhaju zli vjetrovi, kako kaže Ibrahim Hadžić u pjesmi Vjetrovi koji duvaju iznad mog kraja.
Od pojavljivanja drugog izdanja Zalihićeve Antologije savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka 2001. pa do pojavljivanja trećeg, proširenog, dopunjenog i revalorizovanog izdanja prošle su 23. godine, te se autor odlučio na novi napor, odnosno istraživanje sandžačog pjesničkog stvaralaštva od preko dvije decenije kako bi istražio nove poetike, nove autore i propratio rad već zastupljenih autora u antologijama. Kao plod velikog istraživakog rada u ovoj Antoligiji zastupljeno je 49 pjesnikinja i pjesnika. Antologiju otvara Ilijaz Dobardžić, a zatvara Amar Ličina. S Amarom Ličinom Hamzom Halilovićem, Rebekom Čilović, Ersanom Nuhovićem, odnosno petom generacijom savremenog sandžačkog pjesništva nastavlja se stoljetna moderna i postmoderna pjesnička tradicija sandžačkobošnjačkih pjesnika. Naravno, divanska i alhamijado knjževnost, te usmena pjesnička tradicija Bošnjaka stvarana je na ovim prostorima, svakako duže od evropskih tokova.
Praveći izbor iz poezije svakog autora, Zalihić se rukovodio estetskim, tematskim i poetičkim intencijama pjesnika. Pa tako, pored najboljih pjesama, Zalihić nastoji da predstavi tematske preokupacije svakog autora, te Zalihićeva Antologija, jednim dijelom, predstavlja i panoramu pjesničkog stvaranja Bošnjaka u Sandžaku. Naravno, izbor od nekoliko pjesama nije mogao pokazati sve odlike stvaranja određenog autora iz Antologije, pa je o svakom pjesniku Zalihić napisao esej, upotpunujući tako pjesnički portret svakog od njih. Kvalitet esejističkog sloja ove Antologije izuzetan je i od neprocjenjivog je značaja za profesore bosnistike, studente, čitaoce, istraživače književnog straralaštva bošnjačkih pjesnika u Sandžaku, inostrane istraživače, slaviste i susjede koji mogu bez prevođenja upoznati veliku književnost koja je nastajala, kako konstatuje Zalihić, izvan zvaničnih okvira. Ovaj Zalihićev izbor za Antologiju savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka upotpunjava i zaokružuje cjelokupno pjesništvo Bošnjka. Sve antologije Almira Zalihića jesu mozaici za izradu prve historije bošnjačke književnosti koja će, nadati se, biti napisana.
Značajan segment ove Antologije jesu bibliografski podaci pjesnika, njihove biografije i izvori koje je pjesnik koristio prilikom decenijskog rada na Antologiji.
U uvodnom tekstu Zalihić navodi zajedničke okolnosti koje su uticale na formiranje jedne regionalne poezije, ili jednog poetskog toka u bošnjačkom pjesništvu. Zalihić u predgovoru za Antologiju piše: Poetička forma ovih pjesnika, u jednom od segmenata, počiva na osobenom vremenskom, egzistencijalnom i filozofskom ambijentu proisteklom iz burne historijske slike ovog prostora. Izrazito moderna, uglavnom oslobođena svega što nije čista poetska slika, ove pjesme su vitalistička borba pojedinca i borba za pojedinca, za njegov integritet, za individualno u njemu, borba za lični glas, za pravo na slobodu, za pravo na sumnju koja, na koncu konca, nije negiranje životne realnosti, ali je afirmacija individue čak i onda kada je nemoćna, neshvaćena, ignorirana.
Pored zajedničkih odlika pjesnika iz ove Antoligije, Zalihić ih grupiše prema temama kojima su autori preokupirani u svom pjesničkom iskazu. Tako Zalihić izdvaja pjesnike mitske građe zavičajnih predanja, mahom bojoslovne apokaliptične vizionarnosti. U pjesnike ovog tematskog kruga uvrstit će Ismeta Rebronju, Aliju Džogovića Zaima Azemovića, Huseina Bašića, Huska Džigala, Fatimu Muinović i Biseru Suljić Boškailo.
U krug pjesnika nove naivnosti, čuđenja pred svijetom koji je danas fenomenološki horizont zla i anomalija Zalihić grupiše Ibrahima Hadžića, Ismeta Markovića, Hamdiju Kalača, Šefka Alomerovića i Envera Muratovića. Kao osnovno stisko obilježje ovih pjesnika Zalihić ističe simbol/metaforu i treptaj svijesti/jezika.
U krug pjesama postmodernog iskaza i neosimboličkog odnosa prema ideji pjesme Zalihić ističe Sinana Gudževića, Refika Ličinu, Šabana Šarenkapića, Hoda Katala, Enesa Dazdarevića, Samira Hanušu i Enesa Halilovića.
U krug pjesama novog misticizma koji traga za idealom čiste poezije Zalihić svrstava Ćamila Sijarića, Muhameda Abdagića, Kadriju Elmazbegovića, Isa Kalača, Redžepa Nurovića, Šefka Alomerovića i Braha Adrovića.
Kao branike metafizičkog poslanstva poezije, a koji se suprotstavlja folklorno-zavičajnom stihovanju Zalihić izdvaja Sinana Gudževića, Refika Ličinu, Šabana Šarenkapića, Enesa Dazdarevića, Samira Hanušu, Saladina Burdžovića, Asmira Kujovića, Mirsada Sijarića, Enesa Halilovića, Aladina Lukača i Nadiju Rebronja.
Zalihić u predgovoru za Antologiju ističe dvije pjesničke knjige koje predstavljaju svojevrske pjesničke manifeste sandžačko-bošnjačke poezije. Knjige manifesti u poeziji sandžačkog prostora jesu Građa za pripovetke Sinana Gudževića i Poznavanje prirode Refika Ličine.
Na kraju uvoda Zalihić navodi da nije imao namjeru samo da valorizira, revalorizira i klasificira savremenu poeziju Bošnjaka u Sandžaku, već i da Antologija posluži zadovoljstvu čitanja. Zalihiće je uspio i u klasifikaciranju i u izboru poezije i u književnoteorijskom prikazu svakog od zastupljenih pjesnika. Njegov posao nije bio nimalo lak jer je prvi ustanovljavao književnost jednog prostora, jezika, kulture i pjesničke tradicije koja je stasala za samoodređivanje.
Gotovo sasvim van vidokruga akademske kritike, navodi Zalihić, nastaje sandžaško-bošnjačka književnost. Ona će u jugoslovenskom i postjugoslovenskom vremenu imati jedinstnen kontekst, a to je kontekst osporavanja njene posebnosti, jezika i tla na kojem je nastajala, a i danas nastaje.
Prva generacija sandžačkobošnjačkih pjesnika nastaje u Velikoj medresei Kralja Aleksandra u Skoplju koja je krljevskim ukazom formirana 24. aprila 1924. a 1925. počela sa radom. Ukinuta je nakon okupacije 1941. Napominjem da je jedan od profesora bio svršenik univerziteta na Sorboni Hasan Rebac. Učenici su imali 28 predmeta i učili pet stranih jezika, koje će im predavati Hasanova supruga Anica Savić Rebac, helenist, klasični filolog, pjesnikinja, prevodilac, profesorica univerziteta. Književnost će na Velikoj mederesi predavati i Vido Latković. Iz Latkovićevog udžbenika generacije studenata književnosti spremat će usmenu književnost. Opijeni idejom jednakosti i pod velikim uticajem profesiora ljevičara, književnika, profesora, pisaca, nastat će izuzetna generacija bošnjačkih pisaca, intelektualaca i revolucionara: Ćamil Sijarić, Muhamed Abdagić, Rifat Burdžovi Tršo, Mustafa Imamović, Zenun Hasković, Sait Orahovac… U svojim glasilima učenici Velike medrese će objavljivati pjesme, priče i revolucionarne tekstove.
Druga generacija pisaca formirat će se u okrilju Učiteljske škole u Novom Pazaru (1946 – 1974). Učenici Učiteljske škole formirali su literano udruženje Sandžačka iskra. Iz ovog udruženja formira se krug izuzetnih pisaca: Ismet Rebronja, Husein Bašić, Fehim Kajević…
U SFRJ, u okvirima jugoslovenskog književnog okrilja afirmiraju se pjesnici Iso Kalač, Ibrahim Hadžić, Ismet Rebronja, Sinanan Gudžević, Refik Ličina i Šaban Šarenkapić. Gudžević i Ličina će pjesničkim zbirkama, manifestima: Građa za pripovjetke i Poznavanje prirode utemeljiti karakterističnu pjesničku formu koju će preuzeti mnogi sandžački pjesnici. Ličina i Gudžević će, poput Izeta Sarajlića, dehermetizovati poeziju toga vrenena, sažeti naraciju, osloboditi stih i jezik simbola i metafora i završavati pjesme snažnim poentama koje će u povratnom dejstvu davati cijelom tekstu nov smisao, ekspresivnost, povratnu emociju i idejni sloj.
Devedesetih godima u Novom Pazaru pokrenut je Književni časopis Mak. Časopis će urećivati Šabana Šarenkapić, Almir Zalihić i Enes Dazdarević. U Maku će pjesme, prozne forme, književne osvrte, prikaze objavljvati nova generacija sandžačkih pisaca: Enes Dazdarević, Samir Hanuća, Zehnija Bilić, Asmir Kujović i Enes Halilović. U okrilju izdavačke kuće Damad su izdavane i knjige. Objavljeno je oko 180 naslova.
U okrilju Građanskog foruma u Novom Pazaru 2001. godine pokrenut je časopis za književnost SENT i izdavačka djelatnost SENT. Ovaj časopis pokreću Ismet Rebronja, Enes Halilović, Zehnja Bulić i karikaturista Muhamed Đerlek. SENT i dalje izlazi, a njegov urednik je pjesnik Enes Halilović. U okrilju Enesove škole kreativnog pisanja stasava peta generacija sandžačkih pisaca: Amar Lićina, Aida Camović, Izudin Ašćerič, Sehada Baždarević, Amar Sofić…
U Podgorici će 1993. godine biti osnovano društvo Almanah za očuvanje i afirmiranje kulture i hostorije Bošnjaka. Društo će kasnije pokrenuti i časopis Almanah koji izlazi u Podgorici. Osim tema iz kulture, umjetnosti, historije i književnosti, Almanah će pokrenuti i izdavačku djelatnost.
U Novom Pazaru će 2012. godine biti osnovano Bošnjačko udruženje književnika Sandžaka. U okviru BUKS-a pokrenute su edicija Buks i edicija Baština. BUKS je, napominjem, jedan od izdavača Antologije savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka.
Valja kazati ovom prilikom da su dvojica pisaca iz Sandžaka bili zabranjeni. Muhamed Abdagić će u jednom periodu objavljivati svoje knjige pod pseudonimima. Veći dio svog života Abdagić nije mogao da pronađe prostor za sebe i svoje knjige. Godine 1991. Abdagićev Lutajući brod je sletio na klupu u Novopazarskoj tvrđavi. S te klupe na bolji svijet otišao je zabranjeni pjesnik i od svog prisustva oslobodio svoje književno djelo.
Kadrija Elmazbegović je knjigu Prozori napisao 1966. godine, ali će ona biti štampana tek u Maku 1993. godine. Iste godine kada je Kadrija napisao knjigu pjesama Prozori objavljena je i knjiga Kamni spavač Maka Dizdara. U Prozorima će Kadrija Elmazbegović posvetiti Maki Dizdaru pjesmu Pjesnik. U drugoj strofi imamo stihove s opkoračenjem:
Cvijet i slavuj su aveti. Pacov i lisica pjevaju
vječno.
Do ovakve samospoznaje mogao je doći samo zabranjeni i progonjeni pjesnik. Samo je progonjeni pjesnik mogao posvetiti pjesmu napadnutom pjesniku. Bratstvo po osporavanju Kadrije Elmazbegovića i napadi na Maka Dizdara obilježili su društveni kontekst bošnjačke književnosti dvadesetog vijeka. Ismet Rebronja će u Knjizi rablje napisati: Tražim cvijet da u Sandžaku sve rastužim. BUKS i Bošnjačko društvo pisaca objavili su Antologiji savremene poezije Bošnjka iz Sandžaka Almira Zalihića, objavili Antologiju za čitanje i dičenje.