Hazreti Hadže Mu'inuddin Čišti napisao je sedam prosvjetljujućih pisama svom duhovnom nasljedniku (halifi) Hadže Kutbuddinu Bahtijaru Kakiju (r.a.), duhovnom vladaru i glavnom dobročinitelju (qutub) svog vremena za područje Delhija za vrijeme vladavine sultana Šemsuddina Tamiša (od 607. do 633. god. po miladi Isaa, a.s.). Ova poučna i produhovljena pisma sadrže dragocjene informacije kao i lekcije, ne samo kao smjernice za šejhove i njihove muride derviše, nego i za obične ljude koji u potrazi za božanskim svjetlom u cilju vlastitog spasenja žive pobožnim životima. Suština ovih pisama je, dakako, islamska, jer ona ni po čemu ne odstupaju od učenja Kur'ana Časnog i sunneta Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.). Međutim, uprkos njihovoj islamskoj strukturi, pisma se također podudaraju sa sličnim učenjima koja su ostavili svijetu, sa vremena na vrijeme, drugi različiti vjerski prosvjetitelji i mudraci u svrhu spasenja ljudskog roda. Ona su dakle od izuzetne vrijednosti u cilju ostvarenja mira i sreće cijelog ljudskog roda.
Hadže-babina (r.a.) pisma
(izvadak iz knjige “Hazreti hadže Mu’inuddin Hasan Čišti i tarikat-i Čištijje” )
Prevela: Dr. Bisera Turković
PRVO PISMO
U prvom pismu svom duhovnom nasljedniku Kutbuddinu Bahtijaru Kakiju (r.a.) koji je u to vrijeme bio u Delhiju, hazreti Hadže-baba (r.a.) naglašava da on, koji zna Boga, Uzvišenog, nikada od Njega (Uzvišen je On!) nije tražio ni molio ništa za sebe. Osoba koja ne zna Boga – onako kako Njega (Uzvišen je On!) treba znati – ne može pojmiti i razumjeti ove stvari. Pohlepa je jedna od najodvratnijih čovjekovih osobina, te onaj koji sebi želi dobro prvo čega se mora odreći jeste upravo gramzivost i sebičnost. Onaj koji kontrolira svoju pohlepu na najboljem je putu prema džennetu. Osoba koja popusti nemoralnim činovima umrijet će u prokletstvu i žaljenju, ali osoba koja se sačuva od ovih poriva bit će ogrnuta milošću spasenja. Osoba koja se pokori Božijoj volji će biti pod Njegovim (Uzvišen je On!) okriljem. Osoba koja stupi na sufijski put mora biti spremna na život pun teškoća, nevolja, nedaća, ali i ljubavi. Kad osoba postane produhovljena i nakon što stekne duhovni smiraj, treba nastaviti da se klanja Bogu, Uzvišenom, iskreno i odano, baš kao što čovjek može biti žedan vode svejednako beskrajno i neprekidno treba povećavati vlastitu žeđ za ljubavi Božijom, sve dok ga smrt ne uzme.
O božanskim misterijama
U ime Boga, sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.
Moj dragi prijatelju, moj brate, Hadže Kutubuddinu od Delhija, neka ti Uzvišeni Bog podari sreću na oba svijeta. Poslije selama, podučavaj svoje iskrene učenike, sljedbenike i one koji zdušno traže Božiju blizinu, nekoliko stvari o Božanskoj misteriji, o kojima ti pišem, kako ne bi skrenuli sa pravog puta.
Prvo, onaj koji zna Boga, nikad nije molio ništa za sebe od Njega, niti je ikada imao bilo kakvu želju. Osoba koja još nije spoznala Boga ne može shvatiti ove stvari. Još jedno, odreci se pohlepe. Onaj ko se nje odrekao, dosegao je svoj cilj. Uzvišeni Bog za takve osobe kaže: “Onaj koji svoje želje drži pod kontrolom ući će u džennet.” Osoba koja okrene svoje srce od Boga i popusti nemoralnim nagonima bit će umotana u prokletstvo i ukopana u mezaru žaljenja, ali osoba koja okrene svoje srce od požude i okrene se prema Bogu, Uzvišenom, te krene Njegovim putem, bit će ogrnuta milošću i bit će spuštena u mezar spasa.
Hazreti Hadže Bajezid Bistami, prvak onih koji su spoznali Boga, neka ga Bog, Uzvišeni obaspe Svojom milošću, kaže: “Jednom sam vidio Svevišnjeg Boga u snu. Pitao me je: ‘O Bajezide, šta ti želiš?‘ Odgovorio sam: ‘Ja želim ono što Ti želiš.’ Svevišnji Bog je bio zadovoljan i rekao je: ‘Ja sam tvoj i ti si moj.'” Osoba koja se pokori Božijoj volji biti će pod Njegovim okriljem.
Ako želiš da znaš šta je to produhovljenost onda zatvori vrata svim udobnostima i sjedi na koljena ljubavi. Ako to činiš, bit ćeš uveden u svijet produhovljensoti. Osoba koja traga za Bogom sve mora činiti svim srcem i dušom. A ako Bog da, bit će spašena kandži šejtana i zadovoljit će želje oba svijeta.
Moj šejh, neka ga Bog obaspe milošću, jednom me pitao: “O Mu'inuddine, znaš li onog koji je u blizini Boga? To je onaj koji se uvijek klanja Bogu i sve što mu se desi prihvata da biva sa Božijom odredbom, te se tome pokorava i gleda na to kao na Njegov blagoslov. To je osnov prosvećenosti. Osoba koja ima ovo je kralj svih svjetova, štaviše, kraljevi svijeta njemu se obraćaju za usluge.”
Jednog dana mi je moj šejh rekao: “Pogrešno je reći, kao što to kažu neki derviši da, kad osoba postane produhovljena, otarasi se teškoća. Oni također kažu da klanjanje i štovanje Boga nije više potrebno, što je opet pogrešno, jer Poglavar i Prvak svih svjetova, neka je blagoslov i mir Božiji na njega, Njemu je uvijek padao na sedždu. Iako je dosegnuo vrhunsko štovanje, govorio bi: ‘Nisam Ti se klanjao onako kao što sam trebao‘. Slijedeće riječi je neprestalno ponavljao: ‘Svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhamed Njegov poslanik.'”
Znaj zasigurno da kad osoba koja spozna Boga dostigne savršenstvo, čini dovu najiskrenije i tako spozna više o Bogu i o svome mjestu i malenkosti pred Njim; najuzvišenija je zapravo molitva (namaz). Kada osoba ovo spozna i ponaša se iskreno, ona osjeti vrstu žeđi kao da je progutala nekoliko šaka usijanog grumenja. Sa svakom čašom žeđ će se povećati, jer beskrajna je slava Božija. Na ovom stupnju, spokoj uma osobe pretvara se u nespokoj, a njen smiraj u nesmiraj, dok je smrt ne uzme.
Neka je mir na tebe.
DRUGO PISMO
U svom drugom pismu hazreti Hadže Mu’inuddin Hasan Čišti (r.a.) prisjeća se događaja kada je hazreti Hadže Osmanu Haruniju (r.a.) pisao neki čovjek pitajući ga za najpouzdaniji pokazatelj da je neko dosegao Božiju blizinu. Hazreti Hadže Osman-i Haruni (r.a.) otpisa mu da je najbolji način činjenje dobrih djela. Vrata Božije bliskosti otvorena su onima koji osjećaju poriv da rade dobra djela. Hadže Osman-i Haruni (r.a.) prisjetio se priče o čovjeku koji je imao revnosnu služavku koja je ustajala u ponoć da bi klanjala dobrovoljni namaz, činila dovu i zahvaljivala Bogu za Njegovu (Uzvišen je On!) blizinu. Kad je njen gospodar vidio kako uči, upitao je kako zna da je u blizini Božijoj, a njen odgovor ga je nemalo zaprepastio te joj reče: “Idi, o ropkinjo, je te oslobađam u ime Boga.”
O blizini Bogu
U ime Boga, sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.
Onaj koji je trpio bol nestrpljenja da vidi Boga i derviš koji podnosi ugnjetavanje, moj brate, Hadže Kutbuddine od Delhija, da ti Svevišnji da sreću oba svijeta.
Poslije selama, koje je i Poslanik volio nazivati, želim da kažem slijedeće:
Hadže Nadžmuddin Mlađi, Hadže Muhammed Tarik i drugi derviši jednom su bili na hizmetu Hadže Osmana Harunija, neka mu je mezar prostran. U međuvremenu pristigao je neki čovjek i upitao hazreta: “Kako osoba može znati da je dostigla blizinu Bogu?” Odgovorio je: “Najbolji način da se to sazna je činjenje dobrih djela. Znaj zasigurno da su vrata bliskosti otvorena onome kome je dato da čini dobra djela.” Nakon toga je, sa suzama u očima, nastavio: “Bio jednom jedan čovjek koji je imao revnosnu služavku koja je redovno ustajala u ponoć, uzimala abdest i klanjala dva rekata namaza, zahvaljivala se Bogu, Uzvišenom i molila ispruženih ruku: “O Bože, sad kad sam Tebi blizu, nemoj me sada udaljiti od Sebe.”
Kad je njen gospodar to čuo upitao je: “Kako znaš da si dostigla blizinu Bogu?” Odgovorila je: “Znam jer mi je On podario snagu da ustajem u ponoć kako bi klanjala dva rekata namaza.” Na ovo joj gospodar njen reče: “Idi, o ropkinjo, je te oslobađam u ime Boga.”
Tako osoba koja želi da njeno ime bude upisano u knjigu pobožnih treba moliti i danju i noću, oslobođena ropstva vlastitih želja i šejtanskih nagovaranja.
Neka je mir na tebe.
TREĆE PISMO
U svom trećem pismu Hadže Kutbuddinu (r.a.) u Delhiju, hazreti Hadže Mu’inuddin Hasan Čišti (r.a.) naglasio je važnost odricanja od ovozemaljskih ali i vječnih zadovljstava radi razumijevanja Boga. Znak osobe koja posjeduje znanje o Bogu je odricanje. Niko, osim onih koji su spoznali Božiju moć, nije upućen u Allahova čuda. Kelime-i šehadet i la Ilahe Illa'llah predstavljaju poricanje i potvrđivanje kad se kod ljudi pojavljuje nebesko znanje. Onaj koji je stekao znanje o Bogu dobio je razinu vjere o postojanju Boga koja se dobija samo učenjem La illahe illa'llah i Kelime-i šehadeta.
O odricanju
U ime Boga, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.
Onaj koji je dosegao značenje riječi ‘Bog je vječan‘ uveden je u veličanstvenost ‘Nije rodio, niti je rođen‘; moj brate, Hadže Kutbuddine od Delhija, neka te Bog uzvisi, primi selame pune ljubavi i sreće od Mu'inuddina Sandžarija, griješnog fakira.
Sve do pisanja ovih redova, uživam u dobrom zdravlju, na čemu sam zahvalan Bogu i dovu činim da i ti imaš zdravlje na oba svijeta.
Moj dragi brat, šejh Osman Haruni kaže: “Niko, osim onih koji imaju znanje (o Bogu), ne smije biti uveden u tajne ljubavi (prema Bogu).” Kada ga je Hadže šejh Sadi upitao kako prepoznati one koji imaju znanje (o Bogu), odgovorio je: “Njihov znak prepoznavanja je odricanje od dunjaluka. Onaj koji je dostigao ovaj stupanj, taj je spoznao Boga. Onaj koji nije dostigao, taj je u potpunosti lišen spoznaje Njega. Vjeruj da je muslimansko očitovanje vjere Kelime-i šehadet, La ilahe ila'llah (nema boga osim Allaha) i Muhammedu'r-Resulallah (Muhamed je Božiji Poslanik), koji obuhvataju i negaciju i afirmaciju, način sticanja nebeskog znanja. Moć i ego dva su čuda. Oni su vodili i vode mnoge dalje od pravog puta. Čitav svijet im se klanja. Mnogi su pri molitvama u hramovima.
Onaj ko je izbacio ljubav prema moći i egu iz srca, odrekao ih se je. Onaj koji je stekao znanje o Bogu dosegao je stupanj vjere o postojanju Boga. To se postiže samo izgovaranjem La illahe illa'llah i potvrđivanjem istog djelima. Dakle, onaj ko ne uči Kelime-i šehadet nije spoznao Boga.
Neka je mir na tebe.
ČETVRTO PISMO
U ovom pismu svom duhovnom nasljedniku u Delhiju, hazreti Hadže-baba (r.a.) piše da namudriji čovjek u životu ima i vjeru i razočaranja, jer svaka želja podrazumijeva razočarenje, a svako razočaranje novu želju. Mudrost leži u tome da čovjek koji je prožet željom i odupre joj se, biva sačuvan od razočaranja kroz asketsko odricanje. Veza sa Bogom, Uzvišenim, je neupitna. Kad Bog, Uzvišeni, robu podari nebeski vid svi putevi vode prema Njemu, bez obzira na razvoj događaja. U ovom pismu hazreti Hadže-baba (r.a.) zaželio je susret sa svojim nasljednikom u Delhiju.
O razočarenju
U ime Boga, sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.
O ti koji znaš istine o Bogu i koji voliš Gospodara univerzuma, Hadže Kutbuddine od Delhija, neka ti se Bog smiluje.
Znaj da su najmudriji među ljudima derviši koji su se izabrali vjerski život i razočaranje, jer svaka želja implicira razočarenje, a svako razočaranje novu želju. U protivnom, oni koji su lišeni znanja smatraju zdravlje nevoljom i obrnuto. Dakle, mudrost leži u slijedećem: oni koji su obuzeti željama, treba da ih se riješe, povuku se u razočarenje i asketsko odricanje, i odupirajući se želji, nose se sa razočaranjem. Ako nisi razočaran, ne možeš da ostvariš svoje želje.
Dakle, veza sa Bogom, Uzvišenim, koji je Vječan, neophodna je. Ako ti Bog da vid vidjet ćeš da svi putevi vode prema Njemu, Uzvišenom, i u kom god pravcu kreneš na oba svijeta ne vidiš ništa sem Njega. Dosegni vid i vjerski život, jer ako pogledaš bolje, svaka čestica ove zemlje je Džemšadova Čaša.
Nemam ti više šta pisati osim da želim susret s tobom.
PETO PISMO
U ovom pismu hazreti Hadže-baba (r.a.) spominje priču o čovjeku koji se obratio hazreti Hadže Osmanu Haruniju (r.a.) i rekao mu da je stekao široko znanje o mnogim stvarima ali nije uspio da dosegne svoj cilj. Hadže Osman-i Haruni (r.a.) ga je uputio da učini još jednu stvar koja će od njega napraviti znalca. Dalje, pismo također opisuje Hatimovih ‘osam lekcija’. Hatim je bio učenik i sljedbenik velikog Hadže Osmana Harunija (r.a.). Hadže Osman-i Haruni (r.a.) zamoli svog učenika da mu kaže šta je on naučio za trideset godina koje je proveo sa njim kao njegov učenik i sljedbenik. Hatim odgovori da je naučio osam lekcija. Hadže Osman-i Haruni (r.a.) je bio toliko impresioniran nakon što je čuo osam lekcija koje je Hatim, njegov sljedbenik, naučio da zamoli Boga, Uzvišenog, za Hatima zbog znanja kojeg je stekao jer ovo znanje je neophodno za istinsku vezu sa Bogom.
Bog pokazuje Put
U ime Boga, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.
Cvijete onih koji održavaju vezu sa Bogom i koji voliš Gospodara svjetova, moj brate, Kutbuddine od Delhija, neka si sretan pod zaštitom Svevišnjeg Gospodara.
Jednog dana dok sam ja, koji ti dobro želi, hizmetio Hadže Osmanu Haruniju, prišao mu je čovjek i rekao: “O šejhu, stekao sam različita znanja o mnogim stvarima ali nisam uspio dostići svoj cilj.” Šejh mu reče: “Moraš učiniti još jednu stvar koja će od tebe napraviti znalca i onoga koji se suzdržava. To je ono što je naš Poslanik, neka je blagoslov i mir na njega i njegove, rekao: Odricanje od ovog svijeta je tajna svih molitvi, dok je ljubav za njim korijen svih zala. Ako slijediš ovaj sunnet, neće ti trebati drugo znanje. To je fini zaključak koji je jednostavan za razumijeti, ali težak za primijeniti. Znaj zasigurno da se ne možeš odreći svijeta sve dok ljubav prema Bogu ne dođe do svoga maksimuma. A ljubav se rađa kad Bog pokaže put; bez Njegovog pokazivanja, cilj se ne može dostignuti. Kur'anski ajet kaže: ‘Onaj kome Bog pokaže put je stavljen na ispravni put.’ Dakle, čovjek ne smije traćiti svoje vrijeme u potrazi za dunjalukom nego uvijek imati Boga na umu. On bi trebao da gleda na vrijeme kao dobru priliku, provoditi ga u siromaštvu, susprezanju i gladi. Ponašati se ponizno i pognuti glavu pokorno zbog svojih grijeha. Mora uvijek imati poniznost i pokornost zbog toga što su to najvrijednije stvari u stvarnom služenju i posvećenosti.'” Dalje, ispričao je priču koja je dosegla ravno do cilja.
Piča o Hatimovih osam lekcija
Gluhi Hatim je bio učenik i sljedbenik velikog Hadže Osmana. Jednog dana ga šejh zamoli da mu kaže koliko dugo već živi tu i hizmeti mu i koliko dugo sluša njegova predavanja. Odgovorio mu je da to čini punih trideset godina. Šejh ga upita koliko je naučio i okoristio se tokom tog perioda. Hatim mu odgovori da je naučio osam stvari. Šejh je nastavio pitajući ga da li je znao te stvari prije, i odgovoreno mu je da nije i da u stvari više od njih i ne treba. Tada je šejh rekao: “Zaista mi smo od Boga i Njemu se vraćamo. Hatime, proveo sam čitav svoj život za tebe, i ne treba da znaš više od ovoga.” Hatim mu odgovori: “To je meni dovoljno gospodine, jer to obuhvata dobro oba svijeta.” “Dobro”, reče šejh, “sad mi reci tih osam stvari.” Hatim poče:
1. Dobra djela su vječni pratioci
Prvo, kad sam razmišljao o svijetu i ljudima, vidio sam da svako ima nekog koga voli. Nekoliko je vrsta onih koji se vole; neki su sa njim sve do smrtnih muka, neki dok ne umre, dok ga drugi slijede do ruba mezara. Poslije ovoga, niko ne ide sa njim; nijedan ne odlazi sa njim u mezar da mu bude na pomoći i da mu ga osvjetljava mezar, da mu pomaže da prođe sigurno na Danu Velikog Suda. Tada mi je sinulo da oni koji su posebno obdareni jesu ljudi sa dobrim djelima. Ja sam dakle odlučio da njih volim i da im poklonim moju ljubav kako bi mi oni bili na pomoći u mezaru i kako me ne bi napustili.
2. Kontroliranje životinjskih poriva
Drugo, kad sam razmišljao o ponašanju ljudi, shvatio sam da svi slijede svoje želje i da su vođeni svojim čežnjama. Tada mi je naumpao Kur’anski ajet: ‘Onaj koji, bojeći se Boga, kontrolira životinjske porive, imat će svoje mjesto u dženetu…’, i bio sam ubijeđen da je Časna Knjiga u pravu. Dakle, suprotstavio sam se životinjskim nagonima i upustio sam se u borbu protiv njih (sa ciljem odbrane vjere) i nisam ih slijedio. Utjehu i pomoć našao sam u molitvi Bogu Svevišnjem.
3. Zadovoljstvo
Treće, kada sam razmišljao o dunjalučkim stvarima, uvidio sam da su svi njima zabavljeni, da kubure sa nevoljama i mukama, potom dobiju nešto od dunjalučkih gospodara i zbog toga budu veoma sretni. Tada mi je naumpao Kur'anski ajet: “Šta god je sa tobom će proći, a šta god je sa Bogom će zauvijek ostati.” Tako da šta god sam imao ostavljeno po strani potrošio sam u ime Boga i Njemu se povjerio na vječnu brigu kako bi bio moj vodić i zaštitnik na drugom svijetu.
4. Suzdržavanje
Četvrto, kada sam razmišljao o stanju ljudskog roda, uvidio sam da neki ljudi smatraju one koji pripadaju većini za najplemenitije, najpoštovanije i velike; bogatstvo i broj djece smatraju znacima i uzrocima poštovanja i časti i ponose se time. Tada sam razmišljao o Kur'anskom ajetu: “Bog smatra najplemenitijima one koji se najviše odriču.” Suvišno je reči da je ovo tačno i istina, a da je ono što ljudi misle pogrešno. Zato sam prihvatio odricanje kako bih zaslužio čast u Božijim očima.
5. Ljubomora
Peto, kad sam razmišljao o stanju ljudi, uvidio sam da pričaju loše jedni o drugima, najčešće zbog ljubomore; a pritom su ljubomorni na bogatstvo, položaj i znanje. Tada sam razmišljao o Kur'anskom ajetu: “Podijelili smo hranu (…) među njih za njihov dunjalučki život.” Kada je njihov dio došao iz vječnosti i niko nije uticao na to, koje dobro može ljubomora da im donese? Tada sam odlučio da se ponašam blago prema svima.
6. Šejtan – neprijatelj ljudskog roda
Šesto, kada sam razmišljao o dunjaluku uvidio sam da su neki ljudi neprijatelji jedni drugima i da se međusoibno prepiru i zamjeraju u određenim stvarima. Tada sam razmišljao o Kur'anskom ajetu: “Uistinu je šejtan vaš neprijatelj.” Znam da je Božija riječ istina. Zaista šejtan je naš neprijatelj; ne smijemo ga slijediti. Od tada gledam šejtana kao svoga neprijatelja. Nikad ga ne slijedim niti ga slušam; naprotiv, slijedim Božije zapovijesti, povinujem se Njegovim odredbama i slavim Njega, što je jedino ispravno. Bog, Uzvišeni, kaže: “O sine Ademov, zar te nisam upozorio o slijeđenju i klanjanju šejtanu, i o slijeđenju njegovih stopa, jer on je tvoj otvoreni neprijatelj?Klanjaj se Meni što je ispravan put.”
7. Bog osigurava opskrbu svim stvorenjima
Sedmo, kad sam razmišljao o svijetu uvidio sam da svako ulaže ogroman napor da obezbijedi svoj svakodnevni hljeb, što ljude ponekad navodi da posegnu i za nezakonitim stvarima, te tako doživljavaju poniženja i degradacije. Tada sam razmišljao o Kur'anskom ajetu: “Nema ni jednog bića na kugli zemaljskoj za čije održavanje nije odgovoran Bog.” Shvatio sam da je Njegova riječ istinita te da sam i ja jedno od tih stvorenja. Vrijeme sam posvetio molitvi Bogu, Uzvišenom, čvrsto vjerujući da će me On obezbijediti, jer je On tako obećao.
8. Oslanjanje na Boga
Osmo, kada sam razmišljao o Božijim stvorenjima, uvidio sam da se svako od njih oslanja na jednu ili drugu stvar. Neki se oslonjaju na zlato i srebro, dok se drugi oslanjaju na svoje potomstvo i kraljevstva. Tada sam razmišljao o Kur'anskom ajetu: “Bog je dovoljan onome koji se oslanja na Njega.” Oslonio sam se na Boga, i On je meni dovoljan i On me podržava.
“Hatime”, reče šejh na kraju, “neka ti Bog, Uzvišeni, podari moć da se pridržavaš svake od osam stvari koje si nabrojao. Pažljivo sam pročitao objavu objavljenu Musau (a.s.), Tevrat, Zebur i Kur'an; iz svih ovih knjiga sakupio sam samo ovih osam pojedinosti. Onaj ko ih slijedi, zapravo slijedi sve ove knjige. Djela su, a ne dalekovidno znanje, zapravo jedino što je čovjeku potrebno za ovosvjetovno blagostanje i spas na budućem svijetu.
ŠESTO PISMO
Hazreti Hadže-baba (r.a.) u ovom pismu Hadže Kutbuddinu (r.a.) u Delhiju, govori o negaciji i afirmaciji; o negacija u smislu zaboravljanja vlastitog postojanja i svijesti o postojanju Svevišnjeg Boga. Ako čovjek zna da Bog postoji, on je ostvario šta treba ostvariti. Vjernik je na početku slijep; kada mu Bog, Uzvišeni podari (otvori) oči, on progleda, vidi što treba vidjeti i zaboravi sebe. Kad se ovo desi onaj koji je dobio ovaj dar uspostavio je svoju osobnu vezu sa Bogom i obdaren je vječnim životom.
Negacija i afirmacija
U ime Boga, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.
Nosiocu nebeskih tajni i izvoru dobrote Božije, mom bratu, Hadže Kutbuddinu od Delhija, neka ga Svevišnji Bog čuva.
Jedno je moj šejh rekao veoma lijepu stvar o negaciji i afirmaciji. “Negacija“, rekao je, “znači zaboraviti vlastito postojanje, a afirmacija znači biti svjestan i znati za postojanje Svevišnjeg Boga, jer čovjek koji na umu ima samo sebe ne ostavlja prostora nizašta drugo, samosvjestan čovjek ne može biti svjestan Boga. Isto tako, mora postojati onaj koji će osporavati ovu negaciju.
Ako mislimo da samo Bog postoji, ostvarili smo cilj. Neka ti bude jasno da to vrijedi i za riječi kojima se svjedoči postojanje Boga (Kelime-i šehadet), namaz i post; ali, uistinu ignoriranje njihove biti i zadovoljavanje njihovom vanjštinom beskorisno je. Onaj koji nije došao do krajnje istine je budala koja luta.”. Tada je dodao: “Bog je (od)uvijek postojao i (za)uvijek će postojati. Ponavljam, vjernik je slijep na početku. Kad mu Bog dadne oči on vidi i čuje i zaboravlja na sebe. Kad se ovo desi, onaj koji je dobio ovaj dar je uspostavio vezu sa Bogom i obdaren je vječnim životom.“
Neka je mir na tebe.
SEDMO PISMO
U svom posljednjem pismu hadže Kutbuddinu (r.a.), hazreti Hadže-baba (r.a.) piše da je potpuni derviš (fakir) onaj koji je ravnodušan prema svim svojim željama i izvanjskim upokazanjima vječnog mira. Potpuni (idealni) vjernik je onaj čije srce ne sadrži ništa osim Boga koji, osim Njega, nema želja. Kad sve ostale stvari nestanu iz srca istinskog vjernika, njegov cilj je ostvaren. Oni koji traže da bi to i dobili trebaju znati šta treba tražiti. Cilj je bol i izgaranje srca bilo zbog Objave bilo zbog dunjaluka. Ove boli osnovna su načela vjerskih zakona.
Potpuni derviš (fakir)
U ime Boga, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.
Onaj koji je uveden u Božiju ljubav i koji zna Boga, onaj koji voli Allaha, moj brate, Hadže Kutbuddine, neka ti Svevišnji Bog poveća pobožnost.
Poslije selama punih ljubavi od onoga koji moli Boga da te blagoslovi, neka ti je na znanje:
reci svojim učenicima šta znači biti potpuni derviš (fakir) i koji su znakovi po kojima se on prepoznaje. Šejhovi tarikata, neka Svevišni Bog proširi njihove mezare, rekli su: “Derviš (fakir) je onaj koji je nezainteresiran za sve želje i želi samo Njegovo vječno Lice; jer sve stvoreno je ogledalo i upokazanje Vječnog Lica. On, zato traži odvojenost od svojih vlastitih želja.”
Neki od mudraca su to ovako objasnili: “Idealni vjernik je onaj sljedbenik čije srce ne sadrži ništa osim Boga i za kojeg ništa osim Njega nije njegov cilj niti predmet njegovog zanimanja. Kad sve ostale stvari nestanu iz srca istinskog vjernika, njegov cilj je ostvaren.”
Tragatelj bi, dakle, trebao tragati za svojim ciljem i predmetom svoga zanimanja. Naime, osoba mora znati šta traži. Neka ti je jasno da je cilj bol i sagorijevanje srca bilo zbog Objave bilo zbog dunjaluka. Dunjalčko sagorijevanje srca je osnovna premisa vjerskih zakona.
Neka je mir na tebe.